U februaru 1692. godine, kolonijalno selo Salem u Massachusettsu, nalazilo se u središtu zloglasnog slučaja masovne histerije: osam mladih žena je optužilo svoje komšije za bavljenje magijom. Uslijedila su ispitivanja, a kada su suđenja zaključena u maju 1693., četrnaest žena, petero muškaraca i dva psa pogubljeno je zbog njihovih pretpostavljenih natprirodnih zločina.

Uz već postojanu nestašicu hrane, krajem 17. vijeka grad i selo Salem su naselile izbjeglice tražeći utočište od rata koji je engleski kralj William proglasio Francuskoj u američkim kolonijama i potaknule još veću neimaštinu i kriminal. Ova događanja su samo pojačala već postojeće neprijateljstvo između bogatih stanovnika i stanovnika koji su zavisili od poljoprivrede.

Jedan od glavnih pokretača suđenja smatra se svećenik Samuel Paris, koji je bio poznat po čvrstim puritanskim stavovima, a za kojim se povodio siromašni, istočni, dio stanovništva. Što god se događalo u selu, Samuel je proglašavao đavoljim djelom.

U januaru 1692. godine Samuelova devetogodišnja kćerka Elizabeth i nećaka Elizabeth Parris su doživjele neugodno grčenje, tokom kojeg su ispuštale neugodne zvukove, vrištale i bacale stvari.

Nemajući odgovor za njihovo ponašanje, seoski doktor je za njihovo ponašanje optužio natprirodne sile, to jest da su ih začarale vještice te da ih je opsjeo vrag. Lokalni moćnici su ih potaknuli da priznaju da su ih začarale vještice, tačnije, tri žene: beskućnica Sarah Good, ropkinja Tituba i starija udovica Sarah Osborne. Uhapšene su i dovedene na sud 1. marta 1692. godine te su ih idućih par dana ispitivali.

Tituba je ispričala lokalnom sudu da ju je zaveo crni muškarac u čiju knjigu se upisala, dok su druge dvije optuženice tvrdile da su nevine. Titubino priznanje je potaklo veliku histeriju među stanovnicima Salema te je započeo lov na vještice. Žene, muškarci i djeca su optuživani da se bave crnom magijom.

Prva žena proglašena vješticom, Bridget Bishop, je ubijena 10. juna 1692. godine. Do oktobra 1692. godine Posebni sud, uspostavljen samo radi ovih optužbi, proglasio je krivima i pogubio 19 ljudi, a optuženo je oko 150 ljudi iz Salema i okolnih sela. Svi optuženi, koji su preživjeli, su pušteni iz zatvora do maja 1693..

Mogući uzroci suđenjima

Suđenja vješticama u Salemu zauzimaju jedinstveno mjesto u ljudskoj kolektivnoj istoriji. Misterija oko nastale histerije i potpuni podbačaj pravde i nadalje nadahnjuju nova istraživanja, rasprave i kritike, najnovije s nedavnim objavljivanjem knjige ‘The Witches: Salem, 1692.’ od autorice Stacy Schiff, nagrađene Pulitzerovom nagradom.

Ali što je uzrokovalo masovnu histeriju, lažne optužbe i propuste u pravnom postupku? Naučnici su pokušali odgovoriti na ova pitanja s nizom ekonomskih i fizioloških teorija. Postoje dvije ekonomske teorije koje su najzastupljenije među naučnicima koji su provodili istraživanja o događajima koji su se dogodili u selu Salemu.

Prva kaže da su suđenja posljedica mini ledenog doba koje je trajalo od 1550. – 1800. godine, a druga smatra da je to posljedica socioekonomskih odnosa u Salemu, piše JSTOR Daily. Selo Salem, gdje su krenule prve optužbe za vještičarenje, bio je agrarni, siromašniji partner susjednom gradu Salemu, kojeg su naseljavali bogati trgovci.

“To je bila ekonomska razlika koja je na kraju geografski podijelila selo u dvije sukobljene grupe. Siromašni poljoprivredni domaćini koji su živjeli na zapadnoj strani sela postavili su svoje srce i strahove protiv njihovih prosperitetnijih i komercijalnijih komšija koji su živjeli u istočnom dijelu sela, bliže gradu i ekonomski su imali koristi od njega.

U konačnici, sukob između dviju grupa bio je između različitih vizija zajednice: agrarni, stariji puritanski stil života je došao u sukob sa slobodnijim kapitalističkim stilom koji je jačao među bogatijim stanovnicima. Ovaj sukob doveo je do velikih frustracija među žiteljima zapadnog dijela Salema, koji su na kraju podigli optužbe za vještičarenje protiv žitelja istočnog, naprednijeg, dijela – objasnio je Benjamin C. Ray, autor knjige Satan and Salem: The Witch-Hunt Crisis of 1692.

S druge strane, fiziološke teorije za masovnu histerije i optužbe da su neki ljudi u Salemu vještice uključuju i trovanja gljivicama i nedijagnostikovan encefalitis. Linda Caporael tvrdi da su djevojke patile od konvulzivnog ergotizma, stanja uzrokovana ergotom, tipom gljivica, pronađenim u raži i drugim žitaricama. Ona ima halucinogena svojstva, slično LSD-u, kod oboljelih te mogu uzrokovati da žrtve pate od vrtoglavice, osjećaju puzanje na koži, pate od osjećaja stalnog škakljanja, glavobolja, halucinacija i kontrakcija mišića poput napada.

Raž je bilo najzastupljenija žitarica koja se uzgajala na tom području, a vlažna klima i dug period skladištenja mogli su dovesti do zaraze ergotom zrna.

Jedna od kontroverznijih teorija navodi da su djevojke patile od izbijanja letargičnog encefalitisa, upale mozga koju prenose insekti i ptice. Simptomi uključuju vrućicu, glavobolje, letargiju, dvostruki vid, abnormalne pokrete očiju, krutost vrata, promjene u ponašanju i podrhtavanje.

U knjizi iz 1999. godine, ‘Groznica u Salemu’ (A Fever in Salem), Laurie Winn Carlson tvrdi da su zimi 1691. i u proljeće 1692. neki od optuženika bili izloženi ovim simptoma, te da je ljekar pozvan kako bi ih izliječio. Nije mogao pronaći osnovni fizički uzrok, pa je zaključio da su žrtve uroka, uobičajene dijagnoze neviđenih stanja u to doba.