Društvo

Tegeltija: Ako sudija zaboravi da je sudija nastupa anarhija

Milan Tegeltija, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, objavio je na svom Facebook profilu tekst povodom kolumni i izjava Branka Perića, sudije Suda BiH.

Tekst Milana Tegeltije sa njegovog facebook profila prenosimo u cijelosti:

Loading...

“Ako sudija zaboravi da je sudija nastupa anarhija!

Ponukan tekstovima i izjavama sudije Branka Perića, sudije suda BiH i bivšeg predsjednika VSTS BIH, koji si je dao za pravo da komentariše sve i svaśta, a posebno tekuće postupke pred pravosudnim institucijama, odlučio sam se da napišem ovaj tekst, čiji je cilj da podsjeti šta je to sudija i zašto je važno da sudija nikad ne zaboravi da je prije svega sudija.

Nije nikakva tajna kada kažem da je sudijska funkcija teška i odgovorna, da od čovjeka zahtjeva mnogo poštenja, integriteta, znanja, iskustva i odricanja. Zbog toga o tom neću ništa pisati.

Pisaću danas o njenoj bremenitosti. To je jedan poseban teret za svakog čovjeka na ličnom nivou, jer pored svih ovih karakteristika koje sam naveo a koje moraju da imaju i mnoge druge profesije, jedna stvar za sudije je vrlo specifična u odnosu na sve ostale profesije.

To je neutralnost i suzdržanost.

Sudija mora da bude neutralan i suzdržan u javnom prostoru, neutralan i suzdržan i onda kada je neutralan i suzdržan teško biti, onda kada svi imaju ponešto da kažu, prokomentarišu, iskažu svoj stav stav, mišljenje.

Nije to lako, i sudije su ljudi, žive u zajednici, imaju porodicu, rodbinu, komšije, prijatelje, poznanike. Učestvuju u društvenom životu, posmatraju šta se dešava u njihovom okruženju, čitaju novine, portale, blogove, društvene mreže, gledaju televiziju, imaju mišljenje o svemu što se oko njih dešava, imaju svoj lični stav o svemu o čemu stav imaju svi drugi ljudi, jer na kraju krajeva i sudije su ljudi.

Međutim, za razliku od drugih ljudi, o tim događajima koje svi imaju potrebu da komentarišu i iskažu svoje mišljenje, sudije će o baš o tim događajima možda morati da sude i presuđuju, da određuju šta je pravo a šta nepravo, šta je zakonito a šta ne , da određuju sudbine ljudi na osnovu tih događaja o kojima sude.

Zbog toga se od njih očekuje da do tih odluka, da do tog prosuđivanja i zaključaka dodju neopterećeni presrasudama, kroz zakonite procedure na osnovu dokaza koji su zakoniti, a koje će svakom građaninu obezbjediti sigurnost da je o njemu odlučivao nepristrasan sud na osnovu dokaza predstavljenih u zakonitom postupku u kojem će imati jednako pravo na osporavanje i kontradokazivanje, uz neizostavnu pretpostavku nevinosti.

Sudija mora biti rasterećen predrasuda koje moze da stekne kroz elektronske i štampane medije, društvene mreže, blogove, čak i onih koje može da stekne kroz kontakte sa ljudima, javna pogovaranja , tračeve i slično.

To je veliki individulani izazov za svakog čovjeka koji zivi u zajednici, nije ga lako iznijeti, ali je izazov kojem svaki sudija mora da odoli. To je civilizacijski i profesionalni standard bez kojeg bi se suđenja u sudnicama pretvorila u hajke i linč na osnovu predrasuda i opšteg javnog mišljenja. U tom slučaju niko ne bi bio siguran da postoji mjesto gdje će dobiti elementarno pravo na ispitivanje činjenica i dokaza neopterećenog predrasudama, čak i kad je javna atmosfera takva da postoji opšta osuda građanak, medija itd.

Zbog toga si sudija nikada ne smije dozvoliti populizam i udvaranje javnosti, on mora biti stamena stijena demokratskih prava i sloboda svakog covjeka , čak i onog kojeg kompletna javnost osudjuje. On mora biti garant da postoji mjesto u društvu, državi, gdje ce bez obzira na javnu atmosferu osude i hajke, važiti uverzalna pravila grantovana Evropskom Konvencijom o zastiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i i Univerzalnom Deklaracijom o ljudskim pravima Ujedinjenih Nacija, pa na kraju i Ustavima u BiH ,na koja svako ljudsko biće sta god uradilo i kakvo god bilo ima pravo kao ljudsko biće, kao čovjek i kao gradjanin.

To njegovo pravo ni pod kojim okolnostima ne smije biti dovedeno u pitanje. Ako se to dopusti samo u jednom slučaju, ma kako on težak bio , to postaje moguće, a onda sutra taj obespravljeni čovjek mozes biti ti koji čitaš ovu kolumnu ili bilo ko drugi.

Zbog toga, i onda kada si svi daju za pravo da komentarišu događaje koji su po svojoj prirodi takvi da mogu doći pred sud, sudija si taj luksuz ne moze dozvoliti . Ne samo da mora biti suzdržan u javnom prostoru , nego mora iznijeti tu unutrašnju ličnu bitku sam sa sobom . Mora na ličnom nivou obezbjediti da i u takvoj javnoj atmosferi njegov stav ne bude kontaminiran opštim stavom javnosti, jer stav javnosti ili dijela javnosti nije nużno stav zasnovan na zakonitim dokazima i cinjenicama dok sudijin stav to mora biti , koliko god to nekada teško i nezahvalno bila sa aspekta baš tog imidza u javnosti.

Ukoliko sudije pocnu da se dodvoravaju javnosti, iznose svoje mišljenje i stavove o dogadjajima koji su ili mogu postati predmetom sudskog odlučivanja , ukoliko se počnu baviti ili prihvatati špekulisanja, izgubicemo zadnju odbranu demokratskih prava i sloboda svakog ljudskog bića.

A sud je baš to.

Ako sudija kao pojedinac osjeti da više ne moze da bude suzdržan, neutralan, ako osjeti potrebu da društvu doprinosi na drugačiji način , da kao intelektualac ili novinar ili analitičar iznosi svoje stavove i analize na nacin koji nije nużmno zasnovan na cinjenicama i dokazima to je razumljivo i potpuno ljudski, ali onda je pošteno da podnese ostavku, rastereti se tog sudijskog bremena neutralnosti i suzdržanosti i posveti se tom nekom drugom poslu. Jedno i drugo ne može zajedno.”

Ključne riječi
Loading...
Obavještenja
Obavijesti me o
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Back to top button
Ads Blocker Image Powered by Code Help Pro

Ads Blocker Detected!!!

We have detected that you are using extensions to block ads. Please support us by disabling these ads blocker.

Close

Blokiranje reklama

Molimo Vas da nas podržite tako što ćete isključiti blokiranje reklama. Nakon isključenja, ponovo učitajte ovu stranicu (Reload). Hvala!